![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjriNpOIZMRFCdR1GnND_W6jRoGGVOaBtrBCZ-hAgg1qjl78fz7NdaV0y4RHFT85J3FgcHiYRBJxQCTjO44N1bYBXFejcP-ZPktdEgcUn8RvQViBms9M8eS24L1nTjazJLQikC9kzRse9Qb/s320/Pinkflower.jpg)
Nisam vise bolesna. I to prija. Sad mogu na Severni pol da pecem rakiju. Ustvari, isla bih ja svuda, ali verovatno ne sama. A na ovom svetu sa 6 milijardi ljudi postoje samo dve osobe koje bih vodila sa sobom. Isla bih negde daleko...negde gde je toplo [STALNO] i gde mozes da ides bos po ceo dan i da imas kupatilo vece od dnevne sobe i gomilu biljaka i zivotinja i raznobojnih sesira i tako. Na primer u Australiju ili na Novi Zeland. To je na potpuno drugom kraju sveta, ali ono sto uzbudjuje do srzi kada pomislim na te zemlje je to da tamo voda otice u slivnik u smeru suprotnom od smera kazaljke na satu!!! xD To je taaaaaako zanimljivo...gotovo kao duvanje helijuma! :) Zato jedva cekam!! :)
Pre nego sto odem pogledacu jos jednom u nas slivnik...mozda cu ga i fotografisati...jer, kada si bilionima, zilionima i trilionima koraka daleko od stvari koje si imao ceo svoj zivot pocnu da ti nedostaju.
Valjda.
^^
Нема коментара:
Постави коментар