Te veceri kada mu je rekla poslednju rec.
Rec glasniju od svih do tada.
Rec koja je odzvanjala u njegovim mislima.
Te veceri kada je otisla i za sobom tiho zatvorila staklena vrata.
Te veceri kada je kao i mnogo puta pre sedeo u svojoj fotelji,
u oblaku dima,
ne pomerajuci nijedan misic na svom licu.
Te veceri kada se naglo uhvatio za srce i ispustio cigaretu, zauvek.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9PX1IrPHrXo1L-5DBnLdyej_Hm5uH0IMsUCHS7dMyj6Mnolm11ybK4xvlFYDL-DKRdS7FalG_3Uw-iS22rtNvyH7_ARa5jPx9mfe7P7BLD1CEcFKCzV3W1bY2jAiDjtZafVhn9qS2d5i9/s320/cigarette.jpg)
Нема коментара:
Постави коментар