Stojim na prozoru i cekam...
Sunce zalazi...tebe nema.
Vetar sece hladnu i mokru kozu na mojim rukama.
Pao je mrak.
Ujutru otvaram oci i nema te pored mene.
Ako krene jedna suza, sve ostale krenuce za njom.
Ucutah...sta drugo mogu?
U ogledalu gledam odraz lica ciji si sjaj ugasio
bacivsi na njega senku svoje sebicnosti.
Ali...ti ces i dalje biti neko iz moje price,
a ja cu i dalje stajati u tom mrtvilu
sa komadicem srece koji si mi dao.
